Nedim Gondžić
A jedna je stvar, sine moj, zbog toga vrlo
'zafrkana': da nas je neko, u ono doba, hiljadu puta zapitao: 'Hoćete li baš
tim, književnim, poslom da se bavite?' - mi bismo mu sto hiljada puta rekli:
'Da, mi hoćemo da pišemo!' A da smo - daj il ne daj, Bože - znali kako se
preskupo, vlastitom kožom, u vlastitome životu, skupo i preskupo, svako slovo plaća, da
nijedna rečenica, a kamoli knjiga, ne može biti sastavljena ni skrojena dok
se krvavim životom
ne plati, da li bismo na to pitanje drukčije odgovorili? Ti, znam te, Dario, ne
bi! Nego bi rek'o: 'Neka košta šta košta!'[1]
Navedeni citat može uveliko poslužiti kao
početno objašnjenje teze koja se nameće samim naslovom, s tim da je uže vezan
za prvu navedenu karakterizaciju spomenutog. Uzmemo li u obzir činjenicu da je spomenuti
citat kazao neko ko je dobro poznavao Džamonju, te njegov karakter i tako znao
da predvidi njegove reakcije možemo zaključiti da je ovim citatom i navedenim
primjerom oslikan njegov buntovnički karakter.
Buntovnik je osoba koja pruža otpor. Baš takav je bio Dario Džamonja, veliki
sarajevski pisac. Pružao je otpor prema sredini, prema stereotipima, prema
savjetima, a ponekad i prema svakom čovjeku ponaosob.
To je pokazivao svojim životom i tekstovima. Kroz svaki tekst provlačila se nit
određenog bunta, a svaki tekst drugih o njemu ima naglasag na tom buntu.
Tako je Emir Imamović u časopisu „Dani“ napisao da je Dario svoje pisanje
odživio.
Iako je pozitivistički pristup povezivanja teksta sa životom autora davno
izgubio pravo na opstanak, na osnovu Imamovićeve konstatacije ipak bi se mogla
pronaći neka spona. Ne toliko između njega i njegovih tekstova, koliko između
uticaja sredine na njega i njegovih tekstova. Naime, govoriti o njegovim
djelima znači govoriti o pravim, istinskim tekstovima života. Jednostavno, u
njegove tekstove unesen je život običnog čovjeka iz Sarajeva i Bosne i
Hercegovine. Upravo to unošenje života običnog čovjeka dodatno objašnjava
navedenu konstataciju Emira Imamovića. Kao dodatno objašnjenje ovoga može
poslužiti izjava Tvrtka Kulenovića: "Mislim
da nijedan naš pisac do sada nije uspio da sarajevskom gradskom argou da takav
umjetnički naboj i umjetničku vibraciju kakvu mu je dao Džamonja. To je govor
raje i istovremeno govor ljudskog bića, sretnog i jadnog."[2]
I ovdje je jasno objašnjena „životnost“ u njegovim tekstovima, te unošenje sebe
u njih i iskazivanje vlastitog bunta u njima.
Na koncu, za bunt je potrebna iskrenost. Moglo bi se bez problema pretpostaviti
da bi dnevnik prosječnog, krajnje iskrenog muškarca, pod uvjetom da fantastično
barata riječima izgledao približno Džamonjinim tekstovima. To je ta životnost,
govor raje i bunt.
Među spomenutom rajom izdvaja se Davorin Popović, pjevač grupe Indexi, koji je
u svakom smislu bio blizak čovjeku o kojem govorimo.
Drugovali su, boemi, istomišljenici i simboli grada Sarajeva. Jednog su zvali
Pisac, a drugog Pjevač.
Po svemu sudeći, još dugo će upravo njih dvojica biti simbol onoga što
proizvodi značenje riječi boem.
Na kraju, kovanica „za sva vremena“ iz naslovne teze je nešto što je indirektno
već objašnjeno. Naime, iz svega napisanog jasno je da su Džamonjina djela
univerzalna kao govor grada Sarajeva i Bosne i Hercegovine, te kao govor
običnih ljudi od vremena nastanka tih tekstova do današnjeg dana.Na naslovnoj strani facebook fan
stranice ovog autora stoji ovo: "U deset
su javili da je umro Dario Džamonja. U pola jedanaest Sarajevo je izgledalo
odvratno ravnodušno kao da ne treba, ali iskreno, najiskrenije, pitati:
A ko će nam sada biti pisac?
Pardon: Pisac." U njegovom stilu, kao priznanje
njegovoj ličnosti, ovim citatom je potvrđena teza svevremenske univerzalnosti.
Uz to, u naslovnoj tezi spominje se i karakterizacija njegove ličnosti
kao boema. Ličnost boema može biti u uskoj vezi sa spomenutom iskrenošću.
Vjerovatno sve to može dugovati Sarajevu. Živio je sa rajom čiji je jezik
zaživio u njegovim djelima. Upravo ta raja može biti zaslužna za njegov način
života i njegovu iskrenost, a on se pošteno odužio involvirajući njihov jezik u
umjetnost riječi.
Fin covjek bio..
OdgovoriIzbriši